Naslovna / Zdravlje

Hronična bolest bubrega je poremećaj rada organa koji traje najmanje 3 meseca, ističe dr Višnja Ležaić

Priredio/la: J. M.|8:55 - 04. 11. 2021.

Definisano je pet stadijuma hronične bolesti bubrega, stanja kada ovi organi počinju da gube funkciju

Prof. dr Višnja Ležaić: Simptomi hronične bolesti bubrega su često opšti i nejasni, pa se bolest ne otkriva u ranoj fazi Foto: Privatna arhiva/ Shutterstock

Hronična bolest bubrega je još jedan od poremećaja koji se može nazvati „podmuklim“, jer se simptomi vrlo često na početku bolesti i ne pojavljuju, a takođe mogu da variraju, da budu nejasni… Sve ovo otežava dijagnozu, lečenje, prognozu… Šta je zapravo hronična bolest bubrega i kako nastaje? Koji su to prvi simptomi da sa bubrezima nešto nije u redu, na šta treba obratiti pažnju? Koliko je ova bolest opasna? Šta se dešava sa bubrezima ako se ova bolest zapusti i ne leči? A kako se leči i šta se savetuje ljudima kojima je dijagnostifikovana hronična bolest bubrega?

Šta je hronična bolest bubrega

Hronična bolest bubrega predstavlja poremećaj u strukturi i radu bubrega, koji traje najmanje tri meseca. U početku, oštećenje bubrega se iskazuje prisustvom nenormalnosti u sastavu krvi i mokraći ili nenormalnosti u izgledu bubrega i mokraćnih puteva, koje se otkrivaju nekom od metoda za pregled bubrega, ultrazvučnim pregledom, na primer. Navedena definicija omogućava da se hronična bolest bubrega otkrije i bez poznavanja njenog uzroka i ne zahteva specijalna znanja i procedure koje nisu dostupne mnogim lekarima, koji se susreću i otkrivaju ovu bolest – priča za eKlinika portal  profesor dr Višnja Ležaić, internista nefrolog, redovni član Medicinske akademije Srpskog lekarskog društva.

Koji simptomi ukazuju na to da su bubrezi oboleli

Simptomi bolesti bubrega variraju od osobe do osobe i zavise od vrste i težine osnovne bolesti. Često su simptomi opšti i nejasni, pa se bolest ne otkriva u ranoj fazi ukoliko se za bolešću bubrega ne traga.

S druge strane, pojava nekih simptoma i znakova ne mora nužno da znači da postoji bolest bubrega. Ipak, u slučaju njihovog prisutva, svakako se treba obratiti lekaru, da bi se putem određenih pregleda i analiza krvi i urina, isključilo postojanje bolesti bubrega ili drugih sistemskih bolesti. U ranim fazama hronične bolesti bubrega (stadijum 1 i 2), većina bolesnika je praktično bez simptoma, jer njihov organizam to kompenzuje i prilagođava se metaboličkim poremećajima koji se vremenom razvijaju – kaže profesor dr Višnja Ležaić, internista nefrolog i dodaje da „kada funkcija bubrega ozbiljno popusti, javljaju se simptomi zbog nagomilavanja toksina i viška tečnosti. Ipak, na hroničnu bolest bubrega se može posumnjati kada su prisutni sledeći simptomi:

– Visok krvni pritisak – hipertenzija: Kod bolesnika sa bubrežnom insuficijencijom, hipertenzija je uobičajena. Ako se hipertenzija javi kod osobe mlađe od 30 godina ili je krvni pritisak veoma visok u trenutku dijagnoze, uzrok može biti bolest bubrega)

– Nespecifične tegobe: Bolovi u leđima, po čitavom telu, svrab i grčevi u nogama su česte tegobe na koje se žale bolesnici u odmakloj fazi hronične bolesti bubrega. Zastoj u rastu, nizak rast i savijanje kostiju donjih ekstremiteta su česti kod dece sa bubrežnom insuficijencijom.

– Otok lica: Često se bolesti bubrega ispoljavaju otocima lica, stopala i trbuha. Karakteristika otoka u sklopu bubrežnih bolesti je da se obično najpre primete na kapcima (nazivaju se periorbitalni edemi) i najuočljiviji su ujutro. Ovi otoci ne moraju da znače i da bubrezi slabije rade. U nekim bolestima bubrega, kao što je nefrotski sindrom, do stvaranja otoka dolazi uz normalnu bubrežnu funkciju. Sa druge strane, prisustvo otoka ne mora uvek da znači da je bolest bubrega ili bubrežna insuficijencija njihov uzrok.

– Gubitak apetita, mučnina, povraćanje: Gubitak apetita, čudan ukus u ustima i slab unos hrane su česti problemi kod bolesnika sa odmaklom hroničnom bolesti bubrega u fazi bubrežne insuficijencije. Sa pogoršanjem bubrežne insuficijencije usled povećanja toksičnih supstanci u krvi, javljaju se mučnina, povraćanje i ponekad uporno podrigivanje)

– Anemija i malaksalost: Osoba sa anemijom (sa niskim nivoom hemoglobina u krvi) se često žali na opštu slabost, ubrzano zamaranje, slabu koncentraciju i bledilo. Ponekad je to jedina tegoba koju neko ima u ranim fazama hronične bolesti bubrega u fazi bubrežne insuficijencije. Ako se anemija ne popravi uz uobičajeno lečenje, važno je isključiti bubrežnu insuficijenciju kao mogući uzrok.

– Tegobe sa mokrenjem: Ove tegobe mogu biti: 1. Smanjenje količine urina – često je prisutno u različitim bolestima bubrega. 2. Pečenje pri mokrenju, učestalo mokrenje i prisustvo krvi ili gnoja u urinu su znaci urinarne infekcije. 3. Prepreke u oticanju urina mogu dovesti do tegoba pri mokrenju tipa slabijeg (tanjeg) mlaza urina ili mokrenja sa prekidima (pa sve do nivoa mokrenja “kap po kap”). U teškim oblicima može doći do potpunog zastoja u oticanju urina.

Odlazak na pregled

Koje i kakve analize i preglede treba zdrav čovek da obavlja kako bi na vreme otkrio da nešto nije u redu sa bubrezima? Prof. dr Višnja Ležaić kaže: – Svim bolesnicima sa rizikom za nastanak bolesti bubrega potrebno je uraditi: merenje krvnog pritiska, pregled mokraće test trakama (proteini, glukoza, krv, leukociti i kad god je moguće mikroalbuminurija), merenje koncentracije kreatinina u serumu i izračunavanje jačine glomerulske filtracije. i/ili smanjiti jačine glomerulskih filtracija (JGF) ispod 60 ml/min/1,73m2. Pregled ultrazvukom preporučuje se za odabrane grupe (bolesnici sa simptomima opstrukcije ili infekcije mokraćnih puteva, postojanjem kamena u bubregu i mokraćnim putevima ili osobe sa pozitivnom porodičnom anamnezom za policističnu bolest bubrega). Navedene analize otkrivaju samo pojedine poremećaje rada bubrega i pokazuju da kod bolesnika postoji moguće oboljenje bubrega. Da bi se potvrdilo ili isključilo oboljenje bubrega ili mokraćnih puteva, neophodno je da se sprovedu dodatna ispitivanja.

Zašto bolest nastaje?

Brojni su uzroci koji mogu da dovedu do trajnog oštećenja bubrega. U današnje vreme, dva najčešća uzroka su šećerna bolest i visok krvni pritisak, kaže za eKliniku profesorka Ležaić. − Međutim i druge bolesti mogu da budu uzrok hroničnih bolesti bubrega: Dijabetes – ova bolest je uzrok oko 35 do 40% svih slučajeva hronične bolesti bubrega. Skoro svaki treći dijabetičar je u opasnosti da će razviti hroničnu bolest bubrega. Visok krvni pritisak – nelečena ili slabo lečena hipertenzija je odgovorna za oko 30% hronične bolesti bubrega i kada je neka druga bolest glavni razlog za hronične bolesti bubrega, hipertenzija može dalje da doprinese ošćtećenju bubrega. Glomerulonefritisi su zapaljenjska oboljenja samih bubrega koja ih diretnto oštećuju i oni su treći najčešći uzrok hronične bolesti bubrega. Policistična bolest bubrega. Ovo je najčešća nasledna bolest koja prouzrokuje hronične bolesti bubrega, a karakteriše se brojnim cistama u oba bubrega. Hronična srčana insuficijencija i ishemijska bolest srca Ostali uzroci: starenje bubrega, suženje (“stenoza”) bubrežnih arterija, otežano oticanje urina zbog kalkukusa ili uvećane prostate, zatim oštećenje bubrega izazvano lekovima ili drugim toksinima, ponavljane infekcije bubrega u detinjstvu i anomalije (refluks, urođeno ili stečeno jedan bubreg) – objašnjava profeorka Ležaić.

Lečenje hronične bolesti bubrega

Prof dr Ležaić kaže da postavljanjem dijagnoze na vreme i pravilnim lečenjem, mnoge bolesti bubrega su izlečive ili lečenjem mogu da se uspore ili zaustavi napredovanje bolesti.

To su na primer sledeće bolesti: dijabetes mellitus, hipertenzija, infekcija ili opstrukcija (začepljenje) mokraćnih puteva, glomerulonefritis, renovaskularna bolest. Svi bolesnici sa hroničnom bolešću bubrega i bubrežnom insfucijencijom u ranijim fazama ove bolesti leče se konzervativno, uz pridržavanje pravila: – sprovođenje specifične terapije u zavisnosti od dijagnoze – mere za usporavanje napredovanja hronične bolesti bubrega (navedene kasnije u ovom tekstu) – učenje bolesnika (edukacija) kako da vodi zdraviji život i kontroliše bolest – prevencija i lečenje kardiovaskularnih bolesti – prevencija i lečenje ostalih komplikacija hronične bolesti bubrega u fazi odmakle insuficijencije (anemija, visok fosfat, visok kalijum) – prevencija i lečenje infekcija – redovne kontrole kod lekara, a radi provere rada bubrega i efikasnosti terapije koja se sprovodi (provera doze, uticaja lekova na rad bubrega, neželjeno dejstvo lekova) – provera sprovođenja higijensko dijetetskog režima U odmakloj faza bubrežne slabosti – fazama 4 i 5, potrebno je upoznati bolesnika o načinima i pripremi za lečenje metodama za zamenu funkcije bubrega na vreme (dijalizom ili transplantiranim bubregom) – kaže za eKliniku prof. dr Višnja Ležaić.

Šta se dešava ako se bolest zapusti, ne leči

U hroničnoj bolesti bubrega, funkcija bubrega polako opada tokom više meseci ili godina, što se naziva progresija hronične bolesti bubrega. Dogovorno je definisano pet stadijuma hronične bolesti bubrega koji su prikazani u tabeli:

hronicna bolest bubrega

Stadijumi hronične bolesti bubrega

− Viši stadijumi hronične bolesti bubrega imaju veći rizik od progresije bolesti bubrega. Ukoliko se ne leči pravilno hipertenzija ili dijabetes, ubrzava se prelazak nižeg i viši stadijum hronične bolesti bubrega. Tako je pokazano u 36,000 ispitanika koji su imali hroničnu bolest bubrega u stadijumu 3 da je ubrzanu progresiju tokom dve godine imalo ~ 1 od 4 bolesnika sa dijabetesom i ~ 1 od 7 bez dijabetesa. Povišen sistolni pritisak, anemija, prisustvo srčane insuficijencije i povišena proteinurija se smatraju najčešćim uzrocima progresije hronične bolesti bubrega – objašnjava prof. Ležaić.

Savet dr Ležaić obolelima od hronične bolesti bubrega

− Savet obolelima od hronične bolesti bubrega je da se striktno pridržavaju mera za prevenciju pogoršanja hronične bolesti bubrega a koje su sastavni su deo lečenja. Ove mere podrazumevaju: – otkrivanje osoba sa povećanim rizikom od nastanka hroničnih bolesti bubrega – kontrola i uporno lečenje hipertenziije (ciljni krvni pritisak 130/80 mmHg) – striktno regulisanje i kontrola glikemije (glikemija našte: 5.1-6.5 mmol/l; HbA1c 6.2–7.5%) – kontrolisan unos proteina od 0.8 -1,0 g/kg/dan – dijetetski režim i lečenje zbog visokog kalijuma, fosfata – lečenje poremećaja lipida – ograničen unos soli: jedna kašičica dnevno za osobe koje nemaju hipertenziju i manje od pola kašičice soli dnevno за osobe sa hipertenzijom – unos tečnosti prema dnevnom mokrenju – prestanak pušenja – fizička aktivnost: 30 – 60 minuta umerene aktivnosti (šetnja, vožnja bicikla, plivanje) 4 do 7 dana nedeljno – održavanje normalne telesne težine. Smanjenje telesne težine i održavanje BMI između 18,5 kg/m2 i 24,9 kg/m2, a obim struka ispod 102 cm za muškarce, odnosno 88 cm za ženeizbegavanje lekova toksičnih za bubrege (pojedini antibiotici- aminnoglikozidi, lekovi protiv reumatskih bolova- nesteroidni antiinflamatorni lekovi, 5 ASA, jodni kontrast) – kontrolisano korišćenje alkohola: ne više od dva standardna alkoholna pića dnevno – redovne kontrole funkcije bubrega i pregled mokraće

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo