Naslovna / Zdravlje

Primena suplemenata i minerala u trudnoći

9:30 - 19. 04. 2021.

prof. dr Marija Matić, specijalista kliničke biohemije

Vanredni profesor Medicinske biohemije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, doktor medicine, specijalista Kliničke biohemije

Trudnoća je vreme u kojem buduće majke treba posebno da se fokusiraju na svoje zdravlje i unos hranjivih sastojaka

suplementi- trudnoća- vitamini Tokom trudnoće metaboličke potrebe organizma se povećavaju Foto: Pixabay

Trudnoća je najlepše stanje u životu jedne žene, ali ujedno i jedan od najzahtevnijih perioda u smislu povećanih nutritivnih potreba. Naime, tokom trudnoće metaboličke potrebe organizma se povećavaju za oko 15 odsto. Hranjivi status fetusa uglavnom zavisi o majčinom unosu hranljivih materija i već je dobro poznato da nedostatak esencijalnih hranjivih sastojaka može dovesti do malformacija ploda i loših ishoda na porođaju, kako za majku tako i za novorođenče.

Zbog toga je trudnoća vreme u kojem se buduće majke posebno fokusiraju na svoje zdravlje i unos hranjivih sastojaka. Povećane potrebe za nutrijentima najbolje je zadovoljiti raznovrsnom, dobro izbalansiranom ishranom. Međutim, s obzirom na relativno loše navike u ishrani, smanjenu hranjivu vrednost hrane i veći unos nutritivno loše prerađene hrane, upotreba suplemenata u trudnoći može biti korisna. Studije pokazuju da se upotreba suplemenata multivitamina tokom trudnoće kreće od 78 do 98 odsto u različitim grupama širom sveta. I pored toga, u javnosti je mnogo sukobljenih mišljena o sigurnosti i / ili efikasnosti upotrebe suplemenata u trudnoći. Uprkos tome, tržište suplemenata neprekidno i stalno raste.

VITAMINI

Folna kiselina

Folna kiselina pripada vitaminima B kompleksa i izuzetno je važna za razvoj nervnog embrionalnog tkiva (mozga i kičmene moždine) ploda. Stoga ukoliko postoji deficit ovog vitamina tokom trudnoće dolazi do defekta neuralne cevi i nastanka ozbiljnih oštećenja kičmene moždine (poput spine bifide) i mozga (poput anencefalije). Pored toga, nedovoljan unos folne kiseline povezan je sa povećanim rizikom za spontani pobačaj, rupturu placente i razvoj preeklampsije. Razvoj nervnog sistema se odvija u ranoj fazi trudnoće, te je veoma važno da se odmah po utvrđivanju trudnoće počne sa unosom folne kiseline. Lekari često preporučuju unos suplemenata folne kiseline bar tri meseca pre planirane trudnoće. Preporuke su zasnovane na studijama koje su pokazale da primena suplemenata folne kiseline pre začeća može smanjiti pojave defekta neuralne cevi za 50 odsto.

Žene koje su konzumiraju alkohol i puše, kao i one na terapiji antikonvulzivima ili oralnim kontraceptivima imaju povećan rizik od deficita folata. Preporučen dnevni unos u periodu pre začeća je 400 μg, a u trudnoći 600-800 μg. Ukoliko u porodičnoj anamnezi postoji slučaj defekta neuralne cevi, prepisuju se i veće doze dnevnog unosa folata (4mg).

Nacionalni vodič za zdravstvenu zaštitu žena u trudnoći preporučuje suplementaciju sa 400 μg folne kiseline u toku planiranja trudnoće, pa sve do 12 nedelje trudnoće (smanjenje rizika za anencefaliju i rascepa kičme).

Odličan izvor folne kiseline je zeleno lisnato povrće, semenke, koštunjavo voće, citrusno voće, džigerica i žitarice.

Vitamin B12

Metabolizam folne kiseline i vitamina B12 je usko povezan. Naime, vitamin B12 je kofaktor u reakciji metilacije putem koje se regeneriše folna kiselina. Potom se folat može iskoristiti za sintezu DNK i replikaciju ćelija, procesa koju su jako intezivni u trudnoći. Nedostatak vitamina B12 povezan je sa lošim ishodima trudnoće, uključujući spontane pobačaje, preeklampsiju, malu porođajnu težinu ploda i povećan rizik za nastanak mentalnih poremećaja kod deteta tokom života. Uobičajeni znak nedostatka vitamina B12 je makrocitna anemija, koja se može otkriti kod trudnica rutinskim testom krvi.

Folna kiselina, koju trudnice najčešće uzimaju, može popraviti anemiju, ali i zamaskirati nedostatak vitamina B12. Visok nivo folata i nizak nivo vitamina B12 tokom trudnoće može predisponirati žene za nastanak dijabetesa i decu za malu porođajnu težinu, insulinsku rezistenciju i sklonost gojaznosti kasnije u životu.

Preporučeni dnevni unos za trudnice je 4,5 μg u EU, ali u SAD iznosi 2,6 μg. Izvori vitamin B12 uključuje životinjske proizvode poput mesa, jaja, mlečni proizvodi i riba. Rizik od nedostatka ovog vitamina B kompleksa visok je kod vegetarijanaca i vegana. Pored toga, deficit B12 takođe se često sreće kod probavnih poremećaja kao što su celijakija, upalna bolest creva, sindroma iritabilnog creva, gastritisa, hipohlorhidrije i upotreba inhibitora protonske pumpe. Trudnicama sa ovim poremećajima u apsorpciji vitamina B12 daje se 1000 μg B12 sublingvalnim ili intramuskularnim putem. Za lečenje deficita ovog vitamina primenjuje se dnevna doza u rasponu od 500-2000 μg oralno.

Vitamin B6

Prekursori vitamina B6 su: piridoksin, piridoksamin ili piridoksal. Svi oni imaju isti značaj i mogu da se interkonvertuju. Vitamin B6 je jedan od neophodnih vitamina za pravilno funkcionisanje metabolizma amino-kiselina (proteina), šećera i masti, kao i za stvaranje krvnih ćelija. Vitamin B6 u trudnoći ima važnu ulogu u neuralnom razvoju, sintezi neurotransmitera fetusa i fetalnom metabolizamu. Loš status B6 korelira sa smanjenom stopom začeća i povećanim rizikom gubitka rane trudnoće. Suplementacija ovim vitaminom može smanjiti osećaj mučnine u trudnoći, a anemične trudnice koji ne reaguju na primenu preparata gvožđa mogu imati odgovor na primenu vitamina B6 u lečenju anemije. Preporučeni dnevni unos za trudnice je 1,8 mg u EU i 1,9 mg u SAD.

Izvori ovog vitamin uključuju ribu, meso, živinu, jaja, mleko, sir, pasulj, spanać, šargarepu, seme suncokreta, mahunarke i orahe. Piridoksin je povezan sa neurotoksičnošću i neuropatijama u dozama iznad 50 mg / dnevno, dok je oblik piridoksal-fosfat sigurniji za primenu jer nije povezan sa neuropatijom.

Vitamin A

Vitamin A, zajedno sa vitaminama D, K i E, spada u grupu liposolubilnih vitamina. Postoji više aktivih formi vitamina A u prirodi. U biljkama se nalaze karotenoidi, dok su drugi oblici aktivnih formi vitamina A poput retinola, retinaldehida (retinala) i retinoične kiseline prisutni samo u hrani životinjskog porekla. Primena suplemenata vitamina A u trudnoći prate brojne kontraverze. Međutim, važno je naglasiti da vitamin A ima presudnu ulogu ulogu u embriogenezi, odnosno organogenezi ploda i potrebe za vitaminom A rastu za 10 odsto u trudnoći.

Vitamin A, takođe, ima važnu ulogu u imunološkoj funkciji i nedostatak vitamina A kod novorođenčadi povećava rizik za zarazne bolesti poput dijareje, boginja i respiratornih bolesti. Potrebe za vitaminom A su najveće u III trimestru, kada je i najbrži rast fetusa. Nedostatak vitamina A u trudnoći povezan je sa prevremenim porođajem, malom telesnom masom na rođenju i zastojem u rastu. S druge strane, uzimanje vitamina A u višku (preko 3000 µg dnevno) tokom trudnoće može biti teratogeno. Posebno su u opasnosti žene koje koriste preparate za lečenje akni na bazi retinoične kiseline, kao i žene koje u ishrani koriste prekomerno namirnice od jetre koje sadrže veliku količinu ovog vitamina.

Preporučeni dnevni unos tokom trudnoće je 540 µg ekvivalenta retinola (RE) u EU, a 770 µg RE u SAD.

Vitamin D

Nedostatak vitamina D (koji je SZO definisala kao vrednost serumskog vitamina D <50 nmol /L) nalazi se kod trudnica globalno (35–77 odsto u Severnoj Evropi, 33 odsto u SAD i 70-90 odsto na Srednjem Istoku). Nedostatak ovog vitamina za vreme trudnoće je povezan sa lošim ishodima trudnoće, kao što su preeklampsija, gestacijski dijabetes mellitus i mala porođajna težina ploda. Pored toga, pokazano je da postoji povezanost između nedostataka vitamina D i postporođajne depresije. Vitamin D je i važan imunomodulator, i poremećaj regulacije imunološkog sistema može imati ulogu u ponovljenim spontanim pobačajima. Vitamin D ima izuzetno značajnu ulogu u periodu razvoja bebe jer omogućava adekvatnu iskorišćenost unetog kalcijuma i fosfora.

Preporučeni minimalni dnevni unos za trudnice je 600 IU i u EU i u SAD. Međutim, pokazano je da suplementacija sa 1500 IU /dnevno kod trudnica i dojilja povećava nivo od 25-hidroksivitamin D iznad 75 nmol / L, te se smatra da je gornja granica za trudnice je 4000 IU.

Vitamin D se može obezbediti redovnim izlaganjem suncu i/ili unosom namirnica bogatim ovim vitaminom, kao što su: žumance jajeta, losos, sardine, obogaćeno mleko, sok od pomorandže.

Vitamin E

Vitamin E se nalazi u ishrani kao mešavina nekoliko blisko povezanih jedinjenja, nazvanih tokoferoli i tokotrienoli. D-α-tokoferol je najpotentnija forma ovog vitamina. Daleko najvažnija uloga vitamina E je antioksidantna. S obzirom na to da je vitamin E liposolubilan, akumulira se u cirkulišućim lipoproteinima, ćelijskim membranama i depoima masti, gde veoma brzo reaguje sa kiseonikom i kiseoničnim slobodnim radikalima i neutrališe ih. Iz tog razloga se savetuje suplementacija ovim vitaminom u svim u uslovima povećanog oksidativnog stresa, uključujući i trudnice sa preeklampsijom, pretećim pobačajem, gestacijskim dijabetes mellitusom, usporenim intrauterinim rastom ploda i preuranjenim pucanjem vodenjaka. Pored svoje antioksidantne uloge, vitamin E, takođe, posreduje u oslobađanju prostaciklina, biološki važnog jedinjenja koje sprečava kontrakcije materice i agregaciju trombocita.

Preporučeni dnevni unos vitamina E za trudnice iznosi 11 mg u EU i 15 mg u SAD. Dobri izvori ovog vitamin u ishrani su orašasti plodovi i semenke, avokado, spanać i jaja. Interesantno je da je prirodna forma vitamina E efektivnija nego sintetska. Naime, α-tokoferol transfer protein u jetri specifično vezuje prirodni D-α-tokoferol i zadržava D formu α-tokoferola u organizmu 6 puta duže nego sintetsku formu ovog vitamina.

Vitamin C

U trudnoći rastu potrebe za vitaminom C za dodatnih 10 mg/dnevno. Pokazano je da niska koncentracija vitamina C u trudnoći dovodi do povećanog rizika za preeklampsiju, prevrememeno prskanje vodenjaka i fetalnu ili novorođenačku smrt.

žena cedi limun

Trudnicama je potrebno pet svežih porcija voća i povrća dnevno zbog vitamina C Foto: Shutterstock

Preporučeni dnevni unos u trudnoći je 105 mg u EU i 85 mg u SAD, što bi se moglo postići uzimanjem 5 porcija svežeg voća i povrća dnevno. Međutim, posebne kategorije trudnica imaju veći rizik od razvoja deficita ovog vitamina. To su žene nižeg socio-ekonomskog nivoa, trudnice pušači i trudnice sa šećernom bolesti. Ove grupe trudnica treba savetovati da povećaju unos voća i povrća sa visokim sadržajem vitamina C (kivi, citrusno voće, paprika, brokoli i karfiol) ili da koriste suplemente ovog vitamina. Suplementacija vitaminom C u dozi od najmanje 200 mg – 400 mg dnevno kod ovih grupa trudnica se pokazalo korisnim (gornja granica je 2 mg / dnevno).

MINERALI

Gvožđe (Fe)

Gvožđe je veoma značajan mikroelement sa brojnim funkcijama u našem organizmu. Dodatne količine gvožđa u trudnoći neophodne su zbog povećanog volumena krvi majke, a potrebe se mogu povećati i do 50 odsto na kraju trećeg trimestra. Potrebe za gvožđem rastu naglo posle 20 nedelje gestacije. U trudnoći se potrebe za njim dupliraju jer ga telo koristi za produkciju hemoglobina koji transportuje kiseonik od pluća do ostalih organa, kao i do bebe i tako doprinosi sveukupnom zdravlju i vitalnosti i majke i bebe. Pored toga, studije ukazuju na direktnu vezu između nivoa gvožđa i kognitivnih funkcija kod beba. Sve trudnice bi trebalo da povećaju unos hrane bogate gvožđem.

U hrani se gvožđe može javiti u 2 oblika hem-gvožđe i ne-hem-gvožđe. Hem- gvožđe se nalazi u hrani životinjskog porekla (crveno meso) i lako se apsorpbuje u gastroinestinalnom traktu, dok se ne-hem gvožđe nalazi u hrani biljnog porekla (mahunarke, orašasti plodovi i povrće) i slabije se apsorbuje u organizam.

Preporučeni dnevni unos za trudnice je 16 mg u EU i 27 mg u SAD. Međutim, Nacionalni vodič iz 2004. godine ne savetuje rutinsku suplementaciju gvožđem svim ženama nego se savetuje samo onim ženama kod kojih je nivo hemoglobina ispod 110 mg/l u drugom trimestru i manji od 105 mg/l u trećem trimestru.

Otprilike oko 50 odsto trudnica se sreće sa nedostatkom gvožđa, javlja se anemija sa pratećim simptomima poputi: hroničnog umora, vrtoglavice, slabosti i iscrpljenosti. Njima se preporučuje suplementacija sa 30 mg gvožđa dnevno između obroka zajedno sa vitaminom C (ali ne sa mlekom, jajima, čajem, sojom ili kafom koji mogu ometati apsorpciju). Primena suplemenata gvožđa u roku od 2 nedelje trebalo bi da dovede do povećanja vrednosti hemoglobina.

Kalcijum

Kalcijum je izuzetno značajan makroelement i najzastupljeniji je katjon u našem organizmu. Najveći deo kalcijuma se nalazi u koštanom skeletu (99 odsto), uglavnom u obliku vanćelijskih kristala hidroksiapatita dok meka tkiva i telesne tečnosti sadrže svega 1 odsto kalcijuma. Potrebe za kalcijum rastu kako trudnoća odmiče. Naime, bebine kosti u drugom trimestru trudnoće počinju da kalcifikuju, što je proces koji zahteva veliku količinu ovog minerala. Zbog toga bi trudnice morale unositi svakodnevno više kalcijuma prirodnim putem, hranom, ali i suplementima. Uzimanje kalcijuma će omogućiti razvoj zdravih kostiju kod bebe, a istovremeno će zaštiti majku od razvoja osteoporoze do koje lako može doći zbog nedostatka kalcijuma u organizmu u periodu posle trudnoće. Pored toga, adekvatne količine kalcijuma u trudnoći sprečavaju rizik od prevremenog porođaja ili nastanka preeklampsije. Trudnice treba da unose čak 1000 do 1500 mg kalcijuma. Apsorpcija kalcijuma takođe zavisi od statusa vitamina D. Primena suplemenata kalcijuma može dovesti do problema sa stolicom (zatvor), koji se može rešiti povećanim unosom vode i hranom bogatom vlaknima.

Namirnice koje bogate ovim mineralom su: mleko i mlečni proizvodi, plodovi mora, zeleno lisnato povrće, mahunarke, sušeno voće, tofu, mak, susam, seme celera, čia semenke, konzervirana riba sa kostima.

Magnezijum

Magnezijum je po zastupljenosti četvrti makroelement u našem organizmu (posle natrijuma, kalijuma i kalcijuma). Uloge magnezijuma u trudnoći su brojne. Magnezijum može inhibirati prevremene kontrakcije materice, a nedostatak je povezan sa povećanim rizikom od prevremenog porođaja. Magnezijum takođe inhibira angiotenzin II i ima vazodilatatorni efekat. Intravenski magnezijum sulfat se koristi u lečenju preeklampsije. Pored toga, niži nivoi magnezijuma detektovani su kod žena sa hipertenzivnim poremećajima u trudnoći. Magnezijum je uključen u signalne puteve insulin u ćeliji, a nepravilno funkcionisanje magnezijum zavisnih kanala je jedan od predloženih mehanizama u nastanku gestacijskog dijabets mellitusa.

orašasti plodovi

Orašasti plodovi izvor su magnezijuma Foto: Pixabay

Dijetetske analize pokazuju da više od polovine žena u dobi od 19-50 godina u SAD i UK ne ispunjava prosečne zahteve za ovim mineralom. Preporučeni unos za trudnice je 300 mg / dnevno u EU i 350 mg u SAD. Dobri izvori uključuju orašaste plodove i semenke, mahunarke i celovite žitarice. Nuspojave mogu nastati pri suplementaciji magnezijumom preko 350 mg / dnevno i uključuju blagu dijareju koja je reverzibilna, stoga bi doze treba podeliti kako bi se ova neželjena pojava svela na minimum. Toksična hipermagnezemija, koji se može manifestovati kao hipotenzija ili mišićna slabost, javlja se kod oralnih doza magnezijuma > 2500 mg / dnevno.

Cink

Cink pripada esencijalnim oligoelementima, neophodan je za normalan i zdrav život, rast i reprodukciju. Enzimi koji koriste cink i faktori transkripcije koji sadrže cink imaju kritičnu ulogu u replikaciji DNK, proliferaciji ćelija i transkripciji gena, procesa koji su veoma intezivni tokom rasta i razvoja ploda u trudnoći. Nedostatak cinka može nepovoljno uticati na rast i razvoj deteta, povećavajući rizik za mentalnu retardaciju, jer je rani neonatalni razvoj mozga posebno osetljiv na nedostatak cinka. Nedostatak cinka u novorođenčadi može povećati rizik za infekcije i uzrokuje dermatitis.

Prirodni izvori cinka su: crveno meso (svinjetina, govedina), zrna žitarica (neglazirana), pšenične klice, spanać, mahunarke (grašak, pasulj, soja, boranija), jaja, mleko, riba, ostrige, škampi, rakovi, školjke, vino, seme bundeve, pivski kvasac.

Iako se nalazi u namirnicama i životinjskog i biljnog porekla, apsorpcija i iskoristljivost cinka nisu isti za ove dve grupe namirnica. Telo bolje apsorbuje cink iz crvenog mesa, ribe i živine zato što su za njegovu bolju apsorpciju potrebne amino kiseline pretežno prisutne u hrani životinjskog porekla. S druge strane, biljna vlakna, fitinska kiselina i njene soli prisutne u hrani biljnog porekla otežavaju apsorpciju cinka. Preporučeni unos u EU određen u rasponu od 9,1 mg do 14,3 mg ukoliko trudnica u ishrani ima visoki udeo fitata (vegetarijanske, veganske ili nemasne prehrane). Naime, primećeno da su potrebe za ovim oligoelementom veće i za 50 odsto kod vegana.

Jod

Jod je jako važan mikroelement i u trudnoći jer se u organizmu koristi za sintezu tiroksina, hormona štitaste žlezde. Adekvatna i stalna distribucija tiroksina kroz placentu je neophodna za rast i razvoj fetusa sve dok fetalna sinteza tiroksina ne bude dovoljna, što se otprilike postiže u 17–19. nedelji trudnoće. Čak i subklinička hipotireoza kod majke može udvostručiti rizik od pobačaja i novorođenačke smrti. Pored toga, smanjena funkcija štitaste žlezde kod majke i nedostatak joda negativno utiču na kognitivni razvoj, veštine učenja i koeficijent inteligencije kod dece.

Preporučeni dnevni unos u trudnoći je 200 mg u EU i 220 mg u SAD. Najbolji izvori joda su mlečni proizvodi, jaja, slatkovodne ribe i jodirana so. S obzirom da se u našoj zemlji so jodira ne postoje preporuke za suplementaciju joda u trudnoći.

Omega 3 masne kiseline

Omega-3 masne kiseline su esencijalne za zdravlje u mnogim aspektima, a pre svega imaju važnu strukturnu ulogu u ćelijskim membranama. Brojne kliničke studije ukazuju na povoljan uticaj suplementacije omega 3 masnim kiselinama u trudnoći na oštrinu vida, fetalni razvoj mozga kao i kognitivne sposobnosti deteta. Najbolji izvor omega 3 masnih kiselina su ulja i ribe hladnih, severnih mora. Dokozaheksaenska omega 3 kiselina (DHA), posebno, je esencijalna komponenta ćelijskih membrana u mozgu i mrežnjači oka i ključna je za razvoj fetusa. Pored toga, njena primena sprečava i pojavu različitih komplikacija u trudnoći (preeklampsije, pobačaja i prevremenog porođaja). Zahvaljujući svojoj imunomodulatornoj ulozi, pokazalo se da je dodatak DHA omega-3 u trudnoći može poboljšati imunološko zdravlje deteta i smanjiti rizik za atopijski ekcem, kao i sprečiti pojavu postporođajne depresije kod majke. Preporučeni dnevni unos za DHA je 250 mg sa dodatnih 200 mg DHA u trudnoći. DHA unos je adekvatan ako se konzumira 4-5 obroka lososa, haringe ili sardina sedmično ili uzimaju suplementi – 400 mg DHA dnevno.

Važno je naglasiti da suplementi ne mogu da zamene pravilnu ishranu kojom se postavlja osnova kako za pravilan razvoj ploda, tako i za zdravlje buduće majke. Zbog toga je veoma značajno da pristup trudnici bude personalizovan i individualan uz stalnu edukaciju o značaju pravilne ishrane u trudnoći, a unos neophodne količine vitamina i minerala putem suplemenata može biti samo još jedan dodatni plus za najbolji mogući razvoj bebe.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
RADMILA
16:46, 19. 04. 2021.
Odgovori

U danasnje vreme kada je u stvari sve zarazeno i necisto poput vode,vazduha -naravno da se okrecemo suplementima..koristimo curcumu,indijski tamjan,opc-c….

Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo