Naslovna / Psihologija

Produženi stres, beznađe i iscrpljenost muče i zdravstvene radnike i hronične bolesnike

Priredio/la: D. T.|15:00 - 12. 12. 2021.

Novo istraživanje pokazuje da stanje hroničnog bolesnika u bolnici i zaposlenog, koji je izložen stalnom stresu i sve većim zahtevima posla, u mnogo čemu se poklapaju

produženi stres Nema sumnje da hronična stanja utiču na pacijente, zdravstvene radnike i negovatelje Foto: Shutterstock

Produženi stres, beznađe i osećaj gubitka kontrole, neki su najvažnijih sindroma izgaranja (burnout sindroma), koji se do sada uglavnom dovodio u vezu sa sve većim zahtevima na poslu. Nova istraživanja tvrde da od ovog sindroma mogu da pate medicinski radnici i pacijenti sa hroničnim bolestima. Skretanje pažnje na sindrom izgaranja kod pacijenta može biti od pomoći, kada je u pitanju kontrola bolesti i bolji ishodi lečenja.

Produženi stres i beznađe u bolnicama

– Otkrivanje pacijenata koji su u povećanom riziku od sindroma izgaranja moglo bi da poboljša odnos pacijenta i lekara. Bolesnici bi bili spremniji da pažljivo prate uputstva lekara kada je u pitanju lečenje, i na taj način povećaju mogućnosti za izlečenje ili značajno poboljšanje stanja, posebno u slučaju hronične bolesti – kaže Adrienne Martinez Hollingsworth, profesorka sa Samuel Merritt University u Oklandu.

Istraživači su osmisli model sagorevanja – svojevrsnu strategiju koja razmatra odnos između medicinskih radnika i pacijenata i izmešta burnout model sindrom izvan okvira radnog mesta. Rezultati studije, nedavno su objavljeni u posebnom izdanju časopisa The Journal of Continuing Education in the Health Professions.

– Burnout model se opisuje kao stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti prouzrokovano jakim i dugotrajnim stresom, koji se do sada dovodio u vezu sa zahtevima radnog mesta. Ipak, ako sagledate stanje pacijenta sa hroničnim bolestima i ono kroz šta oni prolaze, videćete da se stanje hroničnog bolesnika u nekoj medicinskoj ustanovi i zaposlenog, koji je izložen stalnom stresu i sve većim zahtevima posla, u mnogo čemu poklapaju i imaju isti  rezultat – dugoročni osećaj iscrpljenosti – naglašava Martinez-Hollingsworth.

Produženi stres utiče na kvalitet nege i odnos pacijenta i medicinskih radnika

Ova studija je otkrila novi teren u razvoju koncepta „modela dijade sagorevanja“, koji preoblikuje razgovor o ovom sindromu, s ciljem da se prepozna sveobuhvatnost sagorevanja pacijenata i utvrdi kako ovaj sindrom može da utiče na odnos pacijenta i medicinskih radnika i kvalitet nege.

– Veoma je značajno da se razmotri ideja patnje pacijenata sa hroničnim stanjima i da se utvrdi da li oni imaju simptome burnout sindroma u borbi sa svojom bolešću – ističe prof. dr Mark Thomas sa Univerziteta Hughes Johns Hopkins Medicine u Baltimoru.

Oko 42 odsto lekara pati od sindroma izgaranja na poslu

U slučaju da se primeti da je moguće pogoršanje stanja kod hroničnih pacijenata, u znatnoj meri, posledica i sindroma sagorevanja u borbi sa bolešću, logično je da se sagleda i prati problem kako ne bi došlo do nepoželjnog ishoda lečenja, smatraju stručnjaci.

Nema sumnje da hronična stanja utiču na pacijente, zdravstvene radnike i negovatelje – kaže dr Brenner. Razumevanje učestalosti i obima sindroma sagorevanja kod hroničnih pacijenata moglo bi da pomogne, kada su u pitanju pozitivni ishodi lečenja i kontrola bolesti.

Sindrom izgaranja na poslu proučavan je među zdravstvenim radnicima, i ustanovljeno je da skoro 42 odsto lekara pati od ovog sindroma. Manje je poznato koliko je ovo stanje često i ozbiljno među pacijentima, pa je ova studija, kako se smatra, dragocena smernica za dalje praćenje hroničnih pacijenata sa sindromom izgaranja.

Produženi stres i dijabetes

Ideja za model dijade sagorevanja potekla je od dr Martinez Hollingsworth, koja je pokušavala da razume nepostojanje veze u komunikaciji između medicinskih radnika i pacijenata koji se leče od dijabetesa. Ponekada su osobe s dijabetesom, zbog stalnog praćenja nivoa šećera i potrebe da žive određenim načinom života u opasnosti da dobiju simptome sindroma sagorevanja.

Dijabetes je svakodnevni izazov, od toga da vodite računa kako i koliko vežbate, da li dovoljno spavate, do kontrole šta i kako da jedete – navodi Martinez Hollingsworth.

Važnost sagledavanja uslova života pacijenata

Stručnjaci navode da je veoma bitno sagledati i uslove života pacijenta. Ljudi iz područja, gde je teže doći do lekara ili nabaviti neophodne lekove, mogu biti izloženi većem riziku od sindroma sagorevanja. Moguće rešenje jeste angažovanje više zdravstvenih radnika, u ovim zajednicama.

U slučaju da lekar živi istoj zajednici kao i pacijent, biće mu lakše da sagleda napore i nastojanja pacijenta da kontroliše bolest. Sve ovo može, kako se tvrdi, da poboljša razumevanje i saradnju, pa i pomogne kada je u pitanju lakše i bolje upravljanje izazovima sindroma sagorevanja i kod pacijenta i kod medicinskih radnika.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo