Naslovna / Psihologija

Svi radoholičari se slično ponašaju, iako im se mnogi dive, ovo stanje ponekad mora da se leči

Priredio/la: I. Nenezić|17:00 - 13. 01. 2021.

Radoholizam kao psihološki fenomen može ozbiljno da naruši kvalitet života

žeba vredno radi

Mnogo radnih sati i stresa, a malo sna loše se odražava na zdravlje Foto:Shuttertock

Mislila sam da je dobro nazvati se ’radoholičarkom’, dok se nije pojavio ’problemčić’ – mnogo radnih sati, mnogo stresa, a malo sna počelo je da se odražava na moje zdravlje. Tada sam shvatila da imam problem – priča novinarka Sajmon Skali.

Neprekidan rad uzima svoj danak

Ono što pamtim iz perioda odrastanja jeste da je moj otac je uvek radio. Često je odlazio iz kuće pre nego što bih se probudila za školu, a vraćao bi se uveče, oko pola osam ili kasnije. Ponekad je bio odsutan i po par nedelja, priča svoje iskustvo američka novinarka Sajmon Skali.

– Neretko je posao donosio kući i radio noću, čak i tokom naših porodičnih putovanja. I kad ne radi, stalno je pričao o poslu. Družio se uglavnom sa kolegama. Imao je problem da se „odvoji“ od posla, čak i u momentima kad je bio okružen samo porodicom. Nakon odlaska u penziju, nije prošlo mnogo pre nego što je sebi nametnuo nove poslovne zadatke, radeći prvo kao savetodavac, da bi zatim svoje svakodnevne aktivnosti uspeo da pretvori u poslovne. Nije znao šta bi sa sobom kad nije bilo posla. I dalje je svakodnevno provodio sate ispred računara. Kao dete, smatrala sam ovu „radnu etiku“ normalnom. To je, iz moje perspektive, bila odlika uspešnih ljudi – neprekidan rad! Cena napretka i dobre zarade plaćala se nedostatkom privatnog života, priča Skali.

Model ponašanja

– I sama sam oponašala model koji sam kroz detinjstvo imala. Živela sam u uverenju da uloženi sati i sati rada obećavaju uspeh, i da je to prava posvećenost napretku. Kao student, provodila sam sate radeći domaće zadatke, pišući eseje, učeći u biblioteci. Nisam se mnogo družila, išla na žurke… Noćima bih ostajala budna radeći, u uverenju da je to moja „posebnost“, siguran znak da ću jednog dana biti jednako uspešna kao i moj otac. Mislila sam da je dobro nazvati sebe „radoholičarkom“.

Postojao je tu jedan mali problem – nisam mogla tako u nedogled. Ovakve radne navike nisu bile ni zdrava, ni dobra stvar, i već kroz par godina počele su da uzimaju svoj danak – mnogo radnih sati, mnogo stresa, a malo sna počelo je da mi se odražava na zdravlje. Tada sam shvatila da imam problem – ispoveda se novinarka.

Šta je radoholizam?

Termin „radoholizam“ prvi put je 1971. godine upotrebio psiholog Vaine Oates. Definisao ga je kao „prinudu (kompulsiju) ili potrebu za neprestanim radom koja se ne može kontrolisati“. Do danas se psiholozi i istraživači mentalnog zdravlja prepiru oko definicije ovog fenomena.

Iako on nije formalno prepoznat kao dijagnostički poremećaj, u novom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5), jedno je jasno: ovo je posebno mentalno zdravstveno stanje i često ima vrlo konkretan uticaj na živote pojedinaca.

Psihološka, emocionalna i socijalna zavisnost od posla

– Zavisnost od posla je kompleksno stanje u kojem pojedinac razvija psihološku, emocionalnu i socijalnu zavisnost od rada. To je hronično stanje sa tendencijom progresa. Dakle, hronično je i progresivno, objašnjava Met Glovijak, licencirani klinički profesionalni savetnik u Ilinoisu.

Dr Brajan Vind, klinički psiholog i glavni klinički službenik u centru za lečenje zavisnosti, slaže se sa ovim opisom.

– Ljudi sa „zavisnošću od posla“ često rade prinudno (kompulsivno) na štetu drugih aspekata svog života. Možda rade satima, čak i kada to nije potrebno, žrtvuju san da bi posao bio završen i paranoični su oko svog radnog učinka. Možda su opsesivni u razmišljanju o načinima kako da oslobode više vremena za posao i pod stresom su kad prestanu s radom – kaže Vind.

muškarca boli glava

Ljudi zavisni od rada često žrtvuju san da bi posao bio završen Foto:Shutterstock

Vredan rad ili zavisnost, kad nastaje problem?

Zavisnost od posla nije isto što i „puki“ vredan rad, što predstavlja problem u distinkciji ove dve pojave. Još daleke 1998. godine, ustanovljeno je da je SAD u vrhu zemalja po broju ljudi koji aktivno rade više od 50 sati nedeljno, što i dalje ovu državu ne čini „nacijom radoholičara“. Određena zanimanja jednostavno iziskuju veliki broj radnih sati. To što neko radi takav posao ne znači nužno i da je zavisan od njega.

– Međutim, naša kultura nagrađuje ljude koji vredno rade, što za posledicu ima da će se teško uočti momenat kad nastane „problem“. Možda dobijamo pohvale i priznanja od nadređenih i kolega, što nas ohrabruje da radimo više bez prepoznavanja da imamo zavisnost. Svoje ponašanje možemo da opravdamo time što imamo ambicije i radimo na postizanju uspeha, objašnjava Vind.

Pa, koja je razlika između nekoga ko samo radi dugo i istinskog „radoholičara“? Osoba zavisna od posla bori se da se psihološki distancira od posla, čak i kada nije na radnom mestu.

Radoholizam“ i zdravstveni problemi

Kada se borite da se odvojite od posla, i dalje ruminirate njegov sadržaj i mimo radnog mesta. To vas može uvesti u stres, anksioznosti, depresiju i problem sa spavanjem, prema studiji iz 2012. godine. Pod hroničnim stresom, telo počinje da reaguje – javlja se visok krvni pritisak, raste nivo kortizola, pokazali su rezultati istraživanja iz 2013. godine. Ovo osobu dalje dovodi u veći rizik od kardiovaskularnih problema, dijabetesa, pa čak i smrti.

Izolacija, usamljenost, depresija…

Pored toga, zavisnost od posla može negativno da utiče na međuljudske odnose, što može da dovede do izolacije, usamljenosti, depresije… Ponekad radoholizam može da bude udružen sa drugim mentalnim stanjima, poput opsesivno-kompulsivnog poremećaja (OCD) ili bipolarnog poremećaja.

Zavisnost od posla je izlečiva

Ovo stanje jeste moguće tretirati, ali je na prvom mestu bitno da prepoznate da problem postoji.

– Često kažem svojim klijentima: teško je pročitati etiketu iz boce, kaže Terri McDougall, pisac i „karijer kouč“ koji sa klijentima radi na pronalaženju balansa između poslovnog i privatnog života.

– Jednostavno, osobe sa ovim problemom nisu u stanju da se izdignu iz sopstvene perpektive, da se distanciraju od sebe, kako bi uvideli šta im se zapravo događa. Toliko su usredsređeni na to da dostignu priznanje za poslovne uspehe, da nisu sposobni da uvide i prepoznaju cenu koju plaćaju za svoj uspeh svojim odnosima sa ljudima iz okruženja i sopstvenim zdravljem, kaže McDougall.

Instinkt preživaljavanja i uslovljena reakcija

Akcije „radoholičara“ mogu da budu povezane sa instinktom preživljavanja.

– Često uspešni ljudi mogu da postanu zavisnici od posla zato što su dugi niz godina nagrađivani za odlaganje sopstvenog zadovoljstva i to im je ušlo u naviku. Oni koji su tokom školovanja i kroz karijeru navikli da postižu velike uspehe i za to bili nagrađivani, često imaju problem da shvate da neće biti ugroženi ukoliko „uspore“- objašnjava Megdugal.

Još jedan otežavajuči faktor može da bude činjenica da radoholičari često odrastaju u porodicama sa drugim radoholičarima, što čini da iz njihove perpektive takvo ponašanje deluje normalno. To postaje duboko ukorenjena vrednost koju je teško poljuljati.

Radoholizam iz traume

Radoholizam, takođe, može da se razvije iz traume, jer rad može da postane mehanizam za snalaženje koji će pomoći osobi da se distancira od osnovnog problema. Ali, ako se trauma ne razreši, teško je prekinuti ponašanje koje je olakšavalo osobi da se sa njom nosi. Na primer, trener objašnjava da je imao klijentkinju koja je počela da radi puno radno vreme još kao tinejdžerka, jer je morla sama da se stara o bolesnoj majci i sestri.

– U to je vreme rad joj je bio neophodan kako bi osigurala opstanak. Međutim, mnogo kasnije, kada se osamostalila i dobro joj je išlo u karijeri, i dalje je držala isto osnovno uverenje da možda neće preživeti ako se ne bude toliko trudila, priča McDougall.

Suočavanje sa zavisnošću od posla

Jednom kad prepoznate da imate problem, postoje koraci koje možete da učinite kako biste razvili zdraviju radnu etiku:

  1. Odredite „kraj radnog vremena“ i pridržavajte se tog rasporeda

– Ovo nas primorava da se zaustavimo i za nastavak sačekamo sledeći radni dan. To može da nam pomogne da odvojimo vreme za opuštanje i da se distanciramo od posla, objašnjava Wind.

Dobro je, takođe, odrediti pauzu za ručak. Onima koji osećaju kompulsivnu potrebu za radom ovo je često najteži korak, ali treba imati na umu da ograničavanje radnog vremena pomaže produktivnosti, a istovremeno štedi vreme.

– Inteligentan i efikasan radni raspored pomaže produktivnosti, efikasnosti i oslobađa dodatno vreme za druge aktivnosti, kaže Glovijak.

Važno je da odvojimo vreme za opuštanje i da se distanciramo od posla

Osoba zavisna od posla možda je sklona verovanju da vreme provedeno u radu diktira uspeh, ali praksa pokazuje da ako je posao moguće uspešno obaviti za kraće vreme, to je bolji i efikasniji model. Dakle, postavljanjem sebi vremenskih ograničenja možete povećati i svoju radnu efikasnost.

– Istina je da neki radni zadaci iziskuju određeno vreme. Mnogi drugi, međutim, mogu da se urade brže i jednako efikasno, a pritom ne na način „hvatanja krivine“ nauštrb efikasnosti, već uklanjanjem nepotrebnog i besmislenog praznog hoda, a zarad poboljšanja kvaliteta života. Jednom kada postavimo granice i počnemo se njih čvrsto držati, drugi će se prilagoditi tome, dodaje Gloviak..

  1. Zakažite aktivnosti nakon završetka radnog dana

Isplanirajte da prošetate, meditirate, napišete dnevnik ili napravite večeru posle posla. Menjanje rutine, objašnjava Wind, može pomoći radoholičarima da strukturišu vreme i osećaj angažovanosti čak i kada zapravo ne rade.

– Važno je da svako pronađe rešenje za sebe – šta od tehnika koja kod njega „radi“, a ti modeli se razlikuju od čoveka, do čoveka. Kad osoba pronađe sebi idealne aktivnosti, one mogu uspešno da ga okupiraju i da ga zadrže podalje od posla, dodaje.

  1. Odvojite vreme za prijatelje i porodicu

Ako vam pomaže, upišite u svoj rokovnik „termin“ za druženje sa prijateljima i vreme za porodicu. Vreme provedeno sa bliskim ljudima pomoći će da se oporvite.

  1. Ako imate poteškoća u samostalnom sprovođenju „novog rasporeda“ i primenjivanju ovih tehnika, zastražite pomoć od terapeuta ili savetnika

Lica obučena za tretiranje „radoholizma“ mogu da rade s vama na problemu razumevanja vaše kompulzivne potrebe za radom i da vas usmere da radite na umanjenju negativnih efekata prekomernog rada. Ako istovremeno imate još neki udruženi mentalni problem, poput opsesivno-kompulsivnog poremećaja (OCD) ili bipolarnog poremećaja, oni mogu da vam pomognu u izradi odgovarajućeg plana tretmana.

Takođe, možete da isprobate stacionarne i ambulantne programe rehabilitacije, i da razmotriti opcije grupne terapije kao što su „Anonimni radoholičari“.

Zaključak

Ako ste zavisni od posla, osetićete prisilnu potrebu za radom. Mimo posla, biće vam teško da se „isključite“, što može da utiče na vaše mentalno i fizičko zdravlje, kao i na vaše odnose sa bliskim ljudima. Dobra vest je da postoji pomoć. Ako mislite da ste razvili „zavisnost od posla“, znajte da rešenje postoji.

– Najuspešniji ljudi znaju da je njihovo vreme dragoceno, ali i dalje prave prostor za aktivnosti van posla. Zdrava ravnoteža između poslovnog i privatnog života može osobu da učini srećnijom, energičnijom i osveženom, što zauzvrat dovodi do više kreativnosti i efikasnosti na poslu, zaključuje Wind.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo