Naslovna / Korona

Produženi covid 19 ozbiljno ugrožava porodični život preživelih, ukazuje novo istraživanje

Priredio/la: I. V. |12:00 - 27. 05. 2021.

Preživeli od covid 19 infekcije i članovi njihovih porodica sada su uglavnom zabrinuti, frustrirani i tužni, a najviše su im ugroženi san i seksualni život

covid 19 - dugi covid - porodice Foto: Shutterstock

Nova studija Cardiff University u saradnji sa University of Hertfordshire otkrila je ogroman „sekundarni teret“ na one koji su najbliži ljudima koji žive sa posledicama covid 19 infekcije, odnosno sa produženim covid stanjem.  Istraživači su anketirali više od 700 preživelih od covid 19, zajedno sa njihovim partnerima i najbližim članovima porodice kako bi prvi put dobili jasan uvid na uticaj bolesti na porodice u celini. Studija je objavljena 25. maja u BMJ Open.  

Kvalitet života „ozbiljno ugrožen“

Nalazi studije ukazuju da je porodični kvalitet života „ozbiljno ugrožen“ i da je potreban veliki sistem podrške kako preživelima, tako i njihovim najbližima. Preživeli i njihove porodice govorili su o ogromnom uticaju covid 19 infekcije na njihov život i podržavaju svaki poziv za veću podršku.

Vođa i autor dr Rubina Shah sa Medicinskog fakulteta Cardiff University u Kardifu rekla je da „smo svi videli razoran uticaj koji produženi covid može imati na preživele, ali smo vrlo malo čuli o tome kako to može da utiče na život njihovih najbližih i najmilijih. Naša studija otkriva domino efekat samog pacijenta sa produženim covidom preko svih najbližih, utičući na sve, od toga koliko su zabrinuti i frustrirani, do njihove sposobnosti da uživaju u porodičnim aktivnostima ili na uticaj partnera na njihov odnos, ali i seksualni život – navela je dr Rubina Shah i podsetila da uticaj covid 19 infekcije može da bude  dubok i dugotrajan, zbog čega je neophodan sistem podrške koji je osetljiv na potrebe preživelih i njihovih porodica, kako bi olakšao ovaj teret.

Skoro svaka 5. osoba ima problem sa produženom bolešću

Istraživanja i statistika pokazali su da otprilike svaka peta osoba ima simptome dugog covida 5 nedelja nakon početne infekcije, a svaki 7. pacijent posle 12 nedelja. Tokom četiri nedelje, od 6. februara 2021, procenjeno je da je ovim problemom pogođen 1,1 milion ljudi u Velikoj Britaniji, na primer. A istraživači su sproveli studiju jer je bilo tako malo informacija o tome kroz šta porodice prolaze kada član ima „long covid“. Smatraju da je od vitalne važnosti proceniti kako bi se znalo koja vrsta podrške bi mogla da im bude potrebna.

Uticaj bolesti pojačao osećaj zabrinutosti i tuge, uništio san i seksualni život

Globalno online istraživanje za merenje uticaja produžene bolesti sprovedeno je prošlog leta, a u njemu je učestvovalo 735 preživelih od covid 19, oko 12 nedelja nakon dijagnoze, kao i 571 partner i 164 člana porodice. Otkriven je najveći uticaj na „osećaj zabrinutosti“ (94 odsto), zatim porodične aktivnosti (83 procenata), osećaj frustracije (82), osećaj tuge (78), spavanje (69) i seksualni život ( 68). Dve trećine (66 procenata) prijavilo je uticaj na praznične dane, a više od polovine (56 odsto) prijavilo je povećanje porodičnih troškova. Postojala je značajna rodna razlika među članovima porodice, s tim što su se žene osećale više tužno, imale su veći uticaj na svakodnevne aktivnosti i na san. Uticaj na seksualni život iskusilo je znatno više muškaraca nego žena. Istraživački tim saopštio je  da otkrića pokazuju da kreatori državnih politika treba da razmotre razvoj i obezbeđivanje niza usluga podrške, uključujući savetovanje o mentalnom zdravlju zasnovano na potrebama i lokalne grupe za podršku.

Osećala sam se kao da „umirem stojeći“

Neki učesnici studije, poput Billie-Jo (27) koja ranije nije imala zdravstvenih problema, imala je pozitivan test 9. januara, sa uobičajenim simptomima covid 19. Posle 10 dana bila je dobro, ali do kraja februara osećala se kao da „umire stojeći“. Preselila se iz Londona u Essex pre prvog zaključavanja zemlje, tako da joj je porodična podrška mala, jer žive predaleko i oseća da je njena bolest imala ogroman uticaj na život sa sinom.

Bolnica jednostavno ne zna šta da radi sa mnom. Oni vide da mi je puls previsok, ali ne znaju zašto. Sve se promenilo. Moj život izgledao je kao da je gotov. Išao sam u razne avanture sa sinom Romanom, a sada ima dana kada ne mogu ni do škole da ga odvedem. To je tragično uticalo na naš svakodnevni život – ispričala je Billie-Jo, učesnica studije iz Velike Britanije.

Potrebno obezbediti blagostanje porodica

– Naše istraživanje je prvo koje je proučilo uticaj ove razarajuće bolesti na partnere i porodice preživelih. Veoma je važno da razumemo potrebe najbližih preživelih kako bismo osigurali sveukupno blagostanje porodica – istakla je dr Shah sa kojojm se slažu svi istraživači, po kojima je potreban budući rad na merenju postojanosti uticaja na članove porodice i na otkrivanju postoje li razlike u uticaju porodice između etničkih grupa.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
naučnik
15:33, 01. 06. 2021.
Odgovori

Iskreno ovaj virus je jeziv. Mi smo se čuvali godinu i po, revakcinisali u februaru ali u maju pozitivni i supruga i beba i ja. Njih dvoje blaži simptomi, ja na kraju sa obostranom upalom, crp 98 primljen u Zvezdaru, iz dana u dan mi bilo sve gore, uključen kiseonik, prebačen u Batajnicu sa kiseonikom već 18l, za jedan dan prvo na 30l, na kraju hitno prebačen u intenzivnu i priključen na hiflow aparat na maksimalan protok, saturacija 90, nakon 2 dana počelo da se poboljšava stanje, snimak pluća nesto bolji, nakon još 2 dana u intenzivnoj prebačen na poluintenzivnu i nakon još 5 dana otpušten kući. Traume nosim iz bolnice, mnogi lekari neiskusni, niko ti nista ne prica, psihički sam loše jako, kući pijem terapiju, i suplemente sve, plašim se, hodam pomalo po kući, 2 puta izašao iz kuće na 200m daleko a već sam 2 nedelje kući. Oporavak ide sporo, psiha mnogo istrpi, imam nesanice, nos mi je uništen od aparata dosta, puls često ubrzan, gledam u neku tačku odsutan često, pokušavam da se podižem, supruga pomaže, al nemam predstavu kako će biti. Snage još i imam relativno, tj bolje se osećam nego što sam mislio i više hodam, al se plaši čovek za pluća, srce, psihu i ko zna sta jos, za to se čekaju kontrole a okolo slušaš samo o posledicama, d dimeru, postraumatskom, depresiji… Nije lako, pretesko je, trudim se da svaki dan budem za nijansu aktivniji al bolest je takva da nije da ide sve nabolje, nego jedan dan budeš super, drugi dan gore, jedan dan misliš mogao bi da trčiš onda za pola sata legnes i dremas 2-3 sata. Uveče onda flesevi iz bolnice krenu, neka suza čak, nesanica… Ja jesam bio relativno težak slučaj zbog same intenzivne al postoje i mnogo teži, i ovo je da ne poželiš ni blaži oblik ni najgorem neprijatelju.

Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo