Naslovna / Korona

Razlike između živih i mrtvih vakcina protiv covid 19

Piše: I.R.|9:00 - 18. 01. 2021.

Sve prednosti i mane živih i mrtvih vakcina

covid 19 vakcina

Sve vakcine dele se na žive i mrtve vakcine Foto: Shutterstock

Kako je vakcinacija stanovništva naše zemlje već uveliko u toku, a u četvrtak je počela i prva revakcinacija, vakcine protiv SARS-CoV-2 virusa su tema u fokusu. S obzirom na to da je u našu zemlju stigla i kineska Sinopharm vakcina, voleli bismo da vam bliže objasnimo razliku između žive i ove kineske mrtve vakcine, ali i ostalih „novijih“ tipova vakcina protiv korone.

Dve grupe vakcina

Sve vakcine koje su do sada napravljene se mogu podeliti grubo u dve grupe: žive i mrtve vakcine. Primarno se razlikuju po tehnologiji kojom se prave – žive sadrže, kao što im i ime kaže, živ, ali oslabljen mikrob (virus ili bakteriju). Na primer, dosadašnja živa vakcina sa kojom smo se susreli je MMR (morbili, zauške, rubeola).

Žive vakcine

Glavna prednost živih vakcina je da u najvećem broju slučajeva jedna doza pruža doživotni imunitet. Mana ovih vakcina je što svi mikrobi prirodno mutiraju, neki više od drugih, čime stvaraju jače verzije sebe i imunitet samim tim ima problema da se izbori protiv njih. Ovo je bio veliki problem kod ranih vakcina protiv poliomijelitisa, ali sa današnjim vakcinama to više nije problem, i one su svakako bezbednije od virusa od koga štite. Ove vakcine se često daju oralno ili intranazalno.

Međutim, imunokompromitovane osobe bi trebalo da izbegavaju ove žive vakcine, s obzirom na to da bi oni potencijalno mogli da se inficiraju virusom.

Poslednja mana živih vakcina je što one moraju da se drže na niskim temperaturama.

Mrtve vakcine

Mrtve vakcine sadrže potpuno inaktivisan mikrob, ili delove tog mikroba. One su mnogo stabilnije i ne zahtevaju držanje na niskim temperaturama uglavnom, i bezbednije su od živih. S druge strane, mrtve vakcine ne izazivaju tako jak imuni odgovor kao žive vakcine, i imunitet koji stvore, uglavnom, ne traje dugo. Samim tim zahtevaju dodatne doze, tzv. „booster“ vakcine.

Što se tiče vakcina protiv SARS-CoV-2 virusa, u Srbiji trenutno nije dostupna ni jedna živa vakcina, ali primer jedne koja je trenutno u fazi testiranja je COVI-VAC®, od proizvođača Codagenix. Ova vakcina sadrži živ, oslabljen virus koji izaziva COVID-19, i daje se intranazalno u vidu spreja, u jednoj dozi.

Vektorske vakcine

Drugi tip vakcina protiv SARS-CoV-2, za koje bi se moglo reći da su žive, su one koje koriste vektore-drugi živi virus (npr. Adenovirus koji izaziva običnu prehladu) u koji su ubačeni samo delovi („šiljati protein“) SARS-CoV-2 virusa. Na taj način živi adenovirus inficira osobu ubacujući samo „mrtve“ delove virusa koji izaziva covid 19 – na taj stvarajući imunitet. Ovaj tip vakcine su npr. ruski Sputnik V i Oxford/AstraZeneca.

Sve ostale vakcine su u potpunosti mrtve vakcine, koje se razlikuju po tome koliki deo virusa se ubacuje u nju:

  • Vakcine koje sadrže kompletan mrtvi virus, kao što su kineske Sinopharm i Sinovac
  • Vakcine koje sadrže delova proteina virusa (acelularne vakcine), kao što Novavax i Sanofi Pasteur/GSK
  • Vakcine koje sadrže samo genetski materijal virusa, DNK ili RNK ili mRNK, kao što su Pfizer (mRNK), Moderna (mRNK), Inovio Pharmaceuticals (DNK), itd.

Prednost mrtvnih vakcina

Glavna prednost vakcina koje sadrže kompletan mrtav virus jeste da je to već od ranije poznata tehnologija – vakcine protiv sezonskog gripa, hepatitisa A, a primer inaktivisane bakterijske vakcine je BCG (vakcina protiv tuberkuloze). Ove vakcine, takođe, mogu da prime i imunokompromitovane osobe. S obzirom na to da ne sadrže nijedan živi deo virusa, samim tim ne mogu da izazovu bolest, i bezbedne su u tom pogledu. Relativno su jednostavne za proizvodnju i stabilne. Mana je što ove vakcine uglavnom zahtevaju dodatne doze, tzv „booster“ doze.

Prednosti vakcina koje sadrže proteine virusa su da je to takođe već poznata tehnologija proizvodnje, takođe ne sadrže žive delove virusa, pogodne su za imunokompromitovane osobe i relativno su stabilne. Međutim, poprilično su komplikovane za proizvodnju i uvek su neophodne i dodatne doze.


Foto: eKlinika

Vakcine koje sadrže nukleinske kiseline virusa

I na kraju, vakcine koje sadrže nukleinske kiseline virusa (DNK i RNK), imaju tu prednost da stvaraju imunitet aktivirajući i B i T ćelije, takođe ne sadrže žive delove virusa, i relativno su jednostavne za proizvodnju. Međutim, nestabilne su i zahtevaju čuvanje na veoma niskim temperaturama, i zahtevaju dodatne doze. Takođe, ovo je tehnologija koja do sada nikada nije licencirana za korišćenje na ljudima.

 

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo