Naslovna / Deca

Da li je dete samo „nemirno“ ili ima problem: Ako se hiperaktivni poremećaj ne tretira, ostavlja trajne posledice

Piše: Iva Nenezić|20:00 - 08. 02. 2021.

Rad sa decom, koja pate od ovog sindroma zahteva trud i strpljenje, a u rešavanje problema, pored članova porodice, treba da bude  uključen i tim stručnjaka

Hiperaktivni poremećaj sa nedostatkom pažnje, odnosno ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder), spada u naurobihejvioralne razvojne poremećaje. Kako naziv kaže, odlikuje ga nemogućnost kontrolisanja sopstvenog ponašanja, što se manifestuje kroz hiperaktivnost, stalni nemir i odstustvo pažnje i koncentracije.
Prema nekim podacima, javlja se kod 3 do 7 odsto dece školskog uzrasta i zahteva ozbiljan tretman i angažovanje kako članova porodice, tako i tima stručnjaka. Ukoliko se zanemari, može da ostavi trajne posledice u vidu ponašanja koje je antisocijalno ili čak sociopatološko, kažu stručnjaci.

Tri grupe simptoma

-Da bi postojao ADHD, odnosno da bi određeno ponašanje moglo da se podvede pod ADHD neophodno je da su prisutne tri grupe simptoma koje ga karakterišu. To su hiperaktivnost, impulsivnost i nedostatak pažnje. Takođe, oni treba da su perzistentni, odnosno stalno prisutni i da dominiraju u ponašanju – kaže za eKlinika portal defektolog, specijalni pedagog Katarina Bjelanović.

Kako da znamo da dete nije samo „nemirno“, već da ima problem?

Kako kaže, ove fenomene je moguće uočiti već u ranom detinjstvu, a s obzirom da se te pojave smatraju normalnim u ponašanju dece mlađeg uzrasta, najčešće se kao poremećaj dijagnostifikuje tek po polasku u školu.
Čim dete krene u školu moguće je zapaziti da se njegovo, razlikuje od ponašanja druge dece. Ono „nema mira“, neprekidno ustaje, vrpolji se… Ne uspeva da održi pažnju i konstantno menja fokus. Ne može da se zadrži na jednom zadatku, već se nakon kratkog vremena „prebacuje“ na nešto drugo, pa treće, četvrto… Usled toga, ono nije u stanju da dovrši ništa započeto – sve započne, a ništa ne privede kraju – objašnjava defektolog.

Ova deca traže puno strpljenja

Dete stvara averziju prema školi i učenju. Zaostaje sa gradivom, počinje da se oseća izopšteno, jer se ne nalazi u ravni sa vršnjacima. Svojim ponašanjem, dodatno, ometa rad svojih vršnjaka u kolektivu, a učitelj ne uspeva da ga zaintrigira i da ga usmeri na predviđene aktivnosti.
– Deca sa ADHD zahtevaju svakodnevni rad i puno strpljenja. Imaju problem da uopšte „odsede“ na času, pa ih je potrebno motivisati, umesto, recimo, izbacivati ih sa časova, jer se tad osećaju dodatno frustrirano – kaže Bjelanović. Ona dodaje da, pored pedagoga, učitelja i defektologa, članovi porodice deteta sa ADHD igraju ključnu ulogu u tretmanu

Roditelji ne mogu sami

Roditelji, s druge strane, ne znaju kako da izađu na kraj sa ovim problemom, pa je period polaska deteta u školu, kad uvide da im je potrebna podrška, najčešće trenutak u kojem se obraćaju za pomoć.
Dijagnostika i tretman ADHD uključuje tim stručnjaka, koji najčešće čine pedijatar, neurolog, psihijatar, psiholog, specijalni pedagog i logoped.

Što pre u koštac sa problemom

Prema rečima psihologa Jelene Blažević, na prvom mestu potrebno je utvrditi da li se ovo ponašanje javlja u najmanje dve sredine.
– Na osnovu toga se porcenjuje da ovo nije situaciono ponašanje, koje se javlja kao reakcija na određene spoljašnje uzroke i situacije, i povremeno, već da je ono perzistentno i da je struktura ličnosti – kaže Blažević.

Ako se to ustanovi, potrebno je što pre„uhvatiti se u koštac“ sa ADHD-om.

ADHD pogađa i sve članove porodice

ADHD pogađa gotovo sve sfere života osobe koja pati od ovog sindroma. Postoji problem sa učenjem, socijalizacijom, problem u druženju, u uspostavljanju emocionalnih odnosa. Pogađa sve članove porodice, jer je čitava dinamika porodice fokusirana na problem.
– Sa detetom treba da se radi sistematski. Roditelji treba nauče kako kroz zajedničke aktivnosti da pomognu svom detetu. Potrebno je da u rad budu uključeni i stručnjaci i roditelji, a dete da se postepeno osamostaljuje. Potrebno je omogućiti mu da, kako sazreva, bude sve više samostalno u načinu funkcionisanja – objašnjava psiholog.

Organizacija, strukturacija i planiranje

Promena ponašanja mora da se odvija kroz učenje tehnika koje pomažu da se dete fokusira. Ključni su, prema rečima stručnjaka, organizacija, strukuracija i planiranje aktivnosti.
– Na prvom mestu, potrebno je da postoji ustaljen ritam: ritam buđenja, odlaska u školu, vreme za vanškolske aktivnosti, za dnevne obroke i odlazak na spavanje. Dakle, uspostavljanje ritma i reda tokom čitavog dana su osnova i preduslov za dalji rad. Treba je da postoji tačno određeno vreme svake aktivnosti, kao i vreme trajanja te aktivnosti. Ako dete, recimo, gleda televiziju, to treba da bude svakog dana u isto vreme i u jednakom trajanju. Ovaj problem ne može da se reši tako što će detetu biti strukturisana samo jedna sfera, već svaki dan, i to ceo dan, mora da bude strukturisan, isplaniran, organizovan. Dakle, ključna je – organizacija – kaže psiholog.

Nagrada vredi više od kazne

I roditelj i pedagog i drugi uključeni u tretman treba da budu dosledni, kad je u pitanju ponašanje prema detetu sa ADHD. Doslednost treba da se primenjuje kako u nagrađivanju, tako i u kažnjavanju, premda su stručnjaci stava da kažnjavanje za ponašanje koje je posledica ADHD nema pravu funkciju.
Kažnjavanje i prisiljavanje su kontraproduktivni. Kažnjavanje nema efekta, jer deca sa ADHD nisu u stanju da se obuzdaju i promene zbog posledica kazni. Dete može da se trudi i da pokuša, ali će kasnije uslediti još eksplozivnija reakcija – objašnjava Jelena Blažević.

Transformacija hiperaktivnosti u konstruktivnost

Stručnjaci se slažu u tome da je osnovni zadatak u tretmanu ADHD da se poboljša pažnja deteta, kako da bi se kanalisala njegova energija i transformisala u konstruktivnu.
– Konačan cilj je da se hiperaktivnost transformiše u kreativnost. To se postiže usmeravanjem posebne pažnje na dete, i detetove pažnje na konkretne zadatke. I to jedan po jedan zadatak. Treba komunicirati sa njim „jedan na jedan“ i ukinuti sve sadržaje osim onog kojim se bavi u trenutku, kako mu se pažnja ne bi rasipala. To su neke od tehnika koje se primenjuju, a od velike je važnosti da i pedagozi, odnosno oni koji sa detetom provode vreme van kuće, kao i ukućani, kad je on kod kuće, rade na ovome sistematično, kako bi dete napredovalo – kaže Bjelanović.

Ako se ne tretira, ostavlja trajne posledice

Prema rečima stručnjaka, pored usmeravanja fokusa, od ključne važnosti je da dete sa ADHD nauči da kanališe energiju. Sport je jedna od opcija. Ukoliko se problem koji ADHD nosi ostavi po strani, ako se ovaj sindrom ne tretira, postoji, kako kažu, pored opasnosti od zaostajanju u obrazovanju, i opasnost od razvijanja sociopatoloških oblika ponašanja u kasnijim periodima.

 

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo