Naslovna / Bolesti / Bolesti mišićno koštanog i vezivnog tkiva (Reumatologija)

Povreda Ahilove tetive

15:38 - 06. 09. 2020.

Autor: Dr Katarina Kukuruzović, lekar opšte prakse

Ahilova tetiva

Ahilova tetiva je najveća i najjača tetiva ljudskog tela. Nalazi se sa zadnje donje strane potkolenice i povezuje mišiće lista (gastrocnemius i soleus) za petnu kost. Preko Ahilove tetive, ovi mišići vrše plantarnu fleksiju stopala, omogućavajući pokrete kao što su podizanje na prste i odraz pri trčanju i skakanju.

Ahilova tetiva trpi veliko opterećenje tokom stajanja i hodanja, a i do 10 puta veće opterećenje prilikom trčanja i skakanja.

Histološki, Ahilovu tetivu čine kolagena vlakna koja su okružena proteoglikanima.

Najčešće vrste povreda Ahilove tetive su upale, tendinoza i pucanje.

Upala Ahilove tetive (tendinitis)

Najčešći uzrok upale Ahilove tetive su trčanje po strmim i neravnim terenima, prebrzo povećanje intenziteta treninga ili prebrzo vraćanje na trening posle duže pauze.

Faktori rizika za nastanak upale Ahilove tetive su spušten svod stopala (ravna stopala), neravan i tvrd teren za trčanje, neadekvatna obuća.

Upala Ahilove tetive može da nastane naglo (akutna upala), ili da traje preko 6 meseci (hronična upala). Tendinitis je uglavnom lokalizovan na pripoju Ahilove tetive za petnu kost ili na sredini tetive.

Najvažniji simptom upale Ahilove tetive je bol koji se polako razvija i vremenom povećava, u početku tokom i nakon fizičke aktivnosti. Kasnije se javlja i jutarnja ukočenost i bol tog dela tela prilikom ustajanja iz kreveta, koja može ali i ne mora da prođe hodanjem. Može da bude prisutan bolni otok i eventualno crvenilo na tom delu tetive, koje može dodatno da bude iritirano obućom.

Dijagnoza upale Ahilove tetive postavlja se ultrazvučnim pregledom.

Terapija upale Ahilove tetive je prvenstveno stavljanje hladnih obloga i izbegavanje pokreta koji izaziva bol, a zatim fizikalna terapija (terapija laserom, elektroterapija, ultrazvučna i kineziterapija), koja za cilj ima poboljšavanje prokrvljenosti i fleksibilnosti (rastegljivosti) tetive, kao i jačanje mišića potkolenice.

Nošenje ortopedskih uložaka i silikonskih jastučića za petu može da pomogne da se smanji naprezanje Ahilove tetive pri hodanju i trčanju.

U zavisnosti od tipa upale Ahilove tetive, terapija može da traje od nekoliko nedelja do nekoliko meseci.

Tendinoza

Tendinoza je stanje hronične degeneracije tetive bez prisustva znakova zapaljenja. Hronične mnogobrojne mikro povrede u tetivi ne dovode do pucanja tetive, ali oštećena vlakna posle nekog vremena mogu da degenerišu, pa se u tom delu stvara zadebljanje.

Najčešći uzrok tendinoze je preterano naprezanje mišića.

Simptomi tendinoze Ahilove tetive: bol koja je lokalizovana nekoliko centimetra iznad pete, otok i eventualno crvenilo.

Terapija tendinoze obuhvata odmor, stavljanje hladnih obloga, podizanje noge i vežbe za istezanje i jačanje mišića lista.

Pucanje (ruptura) Ahilove tetive

Pucanje Ahilove tetive je česta sportska povreda koja može da nastane ne samo mehaničkom silom koja deluje spolja, nego i mehaničkim silama koje nastaju kontrakcijom mišića potkolenice. Ahilova tetiva može da pukne pri snažnom sprintu, prilikom naglog doskoka, prilikom pada ka napred pri skijanju itd.

Faktori rizika za rupturu Ahilove tetive su:

  • hronične degenerativne promene na tetivi koje vremenom slabe otpornost tetive na delovanje mehaničkih sila
  • neadekvatna ili istrošena obuća
  • intenzivan trening bez prethodnog zagrevanja
  • duže trčanje po neravnoj tvrdoj podlozi
  • naglo povećanje intenziteta treninga
  • nepravilno istezanje mišića potkolenice
  • muškarci između 30 i 50 godina života
  • osobe koje preko radne nedelje vode sedentarni način života, a za vikend odaberu intenzivnu fizičku aktivnost („weekend warrior“)

Simptomi pucanja Ahilove tetive: iznenadni intenzivni oštar bol (kao da je to mesto pogođeno kamenom), ponekad se čuje zvuk pucanja, nemogućnost podizanja na prste stopala, opipljivo udubljenje neposredno nakon rupture Ahilove tetive koje vrlo brzo počinje da se ispunjava krvnim podlivom, pa nastaje otok.

Osim potpune, moguće je da dođe i do parcijalne rupture Ahilove tetive, kada funkcija stopala ostaje delimično očuvana. Delimična ruptura može nastavkom fizičke aktivnosti da pređe u potpunu rupturu.

Dijagnoza rupture Ahilove tetive potvrđuje se ultrazvučnim pregledom ili magnetnom rezonancom (NMR), kada je moguće vizuelno potvrditi da li je došlo do pucanja svih ili samo nekih uzdužnih kolagenih snopova tetive.

Terapija rupture Ahilove tetive je hirurška, jer ne postoji način da telo samo spoji krajeve pokidane tetive. Što više vremena prođe od rupture Ahilove tetive do operacije, to se mišići više skraćuju, pa je i sam operativni zahvat teži, a rehabilitacija duža.