Naslovna / Bolesti / Bolesti digestivnog trakta (Gastroenterologija)

Čir na dvanaestopalačnom crevu (Duodenalni ulkus)

14:45 - 09. 11. 2020.

Pored želuca, peptička ulceracija se može lokalizovati i u sluznici duodenuma (dvanaestopalačnog creva). Duodenum je naziv za početni deo tankog creva, koje se nastavlja na želudac i u kome se obavlja najveći deo hemijskog varenja hrane.

Kod većine pacijenata sa čirom na dvanaestopalačnom crevu postoji povećano lučenje želudačne kiseline uz prisustvo drugih agresivnih faktora, poput: 

  • Infekcije H. pilory – u 90 do 95% slučajeva;
  • Pušenja cigareta – smanjuje lučenje bikarbonata koji neutrališu želudačnu kiselinu; Kod pušača osim povećane učestalosti ulkusa duodenuma, povećan je mortalitet a terapijski učinak smanjen.
  • Hroničnih oboljenja poput bubrežne insuficijencije, hiperparatireoze i hronične opstruktivne bolesti pluća
  • Stresa

Simptomi 

Duodenalni ulkus je obično praćen sledećim simptomima: 

  • Bol koja se javlja 90 minuta do 3 sata nakon jela 
  • Bolje je siprovociran glađu, i  unošenjem hrane privremeno nestaje pa se opet vraća
  • Bol se često javlja noću i budi pacijenta
  • Nadutost i otežano varenje 
  • Mučnina 
  • Povraćanje 

Retko, duodenalni ulkus može izazvati ozbiljne komplikacije. Ukoliko primetite neke od ovih simptoma, odmah se javite lekaru : 

  • Jak, probadajući bol koji ne prolazi 
  • Krv u stolici ili prilikom povraćanja 

Krvarenje iz ulkusa se dešava kod 20 do 30% pacijenata sa peptičkim ulkusom bar jednom u toku bolesti. Češće se javlja kod duodenalnog ulkusa negoo kod želudačnog. Do krvarenja dolazi kada ulkus (čir) zahvati krvni sud u sluznici. Krvarenje može biti isprovocirano upotrebom  nesteroidnih antiinflamatornih lekova, lekovima protiv zgrušavanja krvi  (varfarin) i kortikosteroidima.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja rendgenskim pregledom sa barijumskom kašom kao kontrastom ili gastroskopijom. Gatstroduodenoskopija je mnogo preciznija metoda, jer omogućava vizualizaciju ulceracije i njenu lokalizaciju. Kod duodenalnih ulkusa nije neophodna biopsija jer oni po prirodi reko maligno alterišu, za razliku od želudačnog ulkusa.

Izdisajni test na Helicobacter pylori je takođe neophodno uraditi, zbog smernica u terapiji. 

Terapija

Kod pacijenata sa pozitivnim testom na H. pylori, primenjuje se trostruka terapija (triple therapy) u koju su uključeni kombinacija dva antibiotika, uz primenu lekova inhibitora protonske pumpe (PPI) koji smanjuju lučenje želudačne kiseline. 

Promena štetnih navika ima veliki značaj s obzirom na to da nisu svi pacijenti sa duodenalnim ulkusom pozitivni na H. pylori. Prestanak pušenja, kao i upotreba nesterooidnih antiinflamatornih lekova (Ibuprofen, Diklofenak, Aspirin) su obavezni. 

Kod pacijenata koji nisu pozitivni na H. pylori, u lečenju se primenjuju lekovi koji smanjuju lučenje želudačne kiseline poput inhibitora protenske pumpe (PPI) i antacida.

Hirurško lečenje se primenjuje retko, samo u slučejvima komplikacija poput perforacija ili nekontrolisanih krvarenja.shu